Doista ne shvaćam zašto se smatra kako je manja umjetnost napraviti dobre cipele nego, recimo, održati dobar govor u saboru… Nisu li cipele jednako tako potrebne kao i zakoni? Nije li svaki rad častan, potreban i divan kad se obavlja časno, korisno i divno?« Tako je prije stotinjak godina razmišljala i pisala češka novinarka, spisateljica i prevoditeljica Milena Jesenská. U književnim je i širim kulturnim krugovima danas poznatija kao Kafkina prijateljica i adresat njegovih Pisama Mileni, dok su njezini tekstovi, premda izvrsni, s nepravom pomalo zaboravljeni. Uz ogradu kako »jednostavnost nije nimalo jednostavna«, knjigu Put prema jednostavnosti sastavila je od svojih novinskih kolumni, zapravo duboko ljudskih i kultiviranih eseja, pisanih osobitim stilom na granici vrsnog novinarskog izričaja i visoko kvalitetne književne obradbe.
Prevodila je Brocha, Werfela, Franka, Kafku… a iz njezina prvotnog interesa za Kafkino djelo rodio se prisan odnos. Od Kafkinih družica bila mu je intelektualno najbliža, intenzivno su se dopisivali, a u ovoj knjizi ga opisuje kao »najboljeg i najneobičnijeg čovjeka kojega je ikada upoznala… koji je bio previše dobar za ovaj svijet«. Iako je ostala u Kafkinoj sjeni, Milena Jesenská ostat će upamćena jer je »širila oko sebe neizrecivo ‘nešto’«; bila je emancipirana žena, osobnost, intelektualka čije su smjele ideje i angažirani tekstovi kreirali i artikulirali lice i gledišta, i ne samo ondašnjega društva.
10% popusta na sve.
