Jedne noći, prije nekih dvadesetak godina, za vrijeme napada zaušnjaka u našoj brojnoj obitelji, moju su najmlađu sestru Frannv, zajedno s kolijevkom, premjestili u navodno još nezakuženu sobu koju sam dijelio sa svojim najstarijim bratom Sevmourom. Meni je bilo petnaest, a Sey-rnouru sedamnaest godina. Tamo negdje oko dva sata ujutro probudio me plač našeg novog sobnog druga. Nekoliko sam minuta slušao to tuljenje ležeći tiho i nepokretno dok nisam čuo, ili osjetio, kako se Scymour pomaknuo u krevetu do moga. U to smo vrijeme na noćnom ormariću između sebe držali džepnu svjetiljku za slučaj nužde, koja se, koliko se sjećam, nije nikad ukazala. Sada ju je Sevmour upalio i ustao iz kreveta. — Majka je kazala daje bočica na peći — rekao sam mu. — Dao sam joj malo prije — odgovorio je Sey-niour. — Nije gladna. — Uputio se po mraku prema polici s knjigama i svjetlom polako prelazio amo-tarno po redovima knjiga. Sjeo sam u krevetu. — Što tražiš? — upitao sam. — Možda bih joj mogao nešto pročitati — rekao je Seymour i izvadio neku knjigu. — Pa tek su joj ….
10% popusta na sve.
