PRIJE I POSLIJE

»Ovo nije knjiga. Ovo nisu ni memoari, a sve vam to pričam zato što mi se slučajno motaju po glavi toliki događaji iz mojega djetinjstva… Ponekad su to djetinjasti zapisi, takvi zbog osobne nemoći, ali takvi i zato da očuvaju drage misli – premda pomalo i lude – tek uhvaćene u strahu od slaboga pamćenja i u poniranju do same bîti moje umjetnosti. Prema tome, kad bi umjetničko djelo bilo tek slučajno djelo, onda bi sve ove bilješke bile posve nekorisne… Uostalom ovo i nije knjiga, ovo je tek brbljanje…«
Tako slavni slikar »brbljajući« iznosi svoje »bilješke razasute bez ikakva reda, nalik na snove, nalik na život, napabirčene iz raznih dijelova…« nastale za boravka u Francuskoj Polineziji. Gauguin se 1901. doselio na tamošnji
otok Hiva Oa i izgradio »Kuću užitka«, kako ju je nazvao, gdje je slikao i bilježio svoje doživljaje, razmišljanja i ispovijesti, poslije objavljene u knjizi Prije i poslije. Uz bilješke o umjetničkim i životnim nazorima tu su i zanimljivi autobiografski zapisi, od kojih posebno izdvajamo one o druženju s Van Goghom – »o nama dvojici, i to o nekim zbivanjima prikladnima da se rasvijetli zabluda koja se širila u nekim krugovima…«
Danas svatko zna za »Gauguina-umjetnika« i njegova neprocjenjiva umjetnička djela, a ovdje nam se otkriva manje znani »Gauguin-čovjek« i njegov osebujan pogled na svijet i umjetnost. Tako, primjerice, zagovarajući umjetničku hrabrost, on »rokerski« poručuje: »Upri svoje snage, upri ih uporno; trči, trči sve dok ti ne ponestane daha i umri ludo!
Razboritosti… kako si mi beskrajno dosadna!«