Tijekom Drugog svjetskog rata živjeli su u stalnoj opasnosti. Bili su prisiljeni gotovo svaki dan tražiti neko novo skrovište, njihova se egzistencija svela na strahovanje, bježanje i gladovanje… Majka mi je poslije rekla kako ih je stalno, čak i onda kad bi fizički bili sigurni, mučila dvojba kako je njihova odluka da mene pošalju van iz zemlje možda bila pogrešna, kako bih uz njih možda bio sigurniji. Nema riječi, rekla je, kojima bi se mogla opisati njihova bolna tjeskoba dok su gledali malu djecu naguranu poput stoke u vlakove na putu prema pećima ili u stravične posebne logore koji su se razmnožili širom zemlje.
Ja sam dakle najviše zbog njih i njima sličnih ljudi poželio napisati roman koji bi oslikao, a možda i rastjerao strahote koje su oni smatrali tako neizrecivima.
(iz predgovora autora)
10% popusta na sve.
