»Trenutačno živim u najnesretnijem raspoloženju koje možeš zamisliti. Pa ipak, ma kako to bilo čudno, ne osjećam tugu a ni razočaranje. Veoma mi je žao onih koji su imali tu nesreću da imaju lošeg muža, lošeg sina i lošeg oca kakav sam ja bio. Stoga, zbogom svima. Nisam pokušao – barem to nisam pokušao svjesno – na bilo koji način opravdati sama sebe ovim tekstom…«
Tako se u jednoj od autobiografskih priča u ovoj knjizi ispovijeda Ryunosuke Akutagawa, uz Tanizakija, Kawabatu, Mishimu, Oea i Murakamija jedan od najznačajnijih, najoriginalnijih i najprevođenijih japanskih književnika prošlog i ovog stoljeća. Objavio je oko dvjesto priča (prava mala remekdjela zbog kojih je prozvan »ocem japanske kratke priče«), haiku pjesama, eseja i kritika u kojima se odražava njegovo visoko obrazovanje ali i duboka psihoanalitička pronicavost. Pridavao je iznimnu važnost svom književnom stilu i pravi je perfekcionist u izboru riječi i gradnji rečenica – izričaj mu je originalan i živopisan, istovremeno sažet, gotovo asketski, kao »izmišljen« za formu kratke priče.
Ovo je druga Akutagawina knjiga u izdanju Šarenog dućana, a ovdje objavljene, mahom autobiografske priče prvi put su prevedene na hrvatski.
10% popusta na sve.
