Morrison je “sažeo” svoja literarna i filozofska uvjerenja u rečenice koje su vjerojatno njegovi najčešći, ali i najslikovitiji citati: “Oduvijek su me privlačile ideje povezane s pobunom protiv autoriteta. Sviđaju mi se ideje nepoštivanja i odbacivanja prihvaćenog sustava. Zanima me sve o pobuni, neredu, kaosu – posebice aktivnosti koje naizgled nemaju nikakvog smisla.”
“Na papiru naznačavam samo skelet, a tijelo i muskulaturu stvaram tijekom izvedbe na pozornici.” Morrisonove tekstove stoga ne treba shvatiti kao “klasičnu” poeziju koja se tiska u knjigama, nego kao predloške ili, još preciznije rečeno, scenarije za rock predstavu.
Morrisonovi književni i filozofski uzori (pomalo ekscentrična smjesa “prokletih pjesnika” američke suvremenosti i europske prošlosti: Kerouac i beat pjesnici, te Balzac, Rimbaud, Moliere, Joyce, Camus i Baudelaire) – uz uvažavanje statusa predvodnika jedne od najpopularnijih grupa cjelokupne povijesti rocka – ponajbolji su ključ za razumijevanje Morrisonove versifikacije.
(iz pogovora Darka Glavana)
10% popusta na sve.
