Georges Feydeau, neprispodobivi pisac komedija i vodvilja, jedna je od najzanimljivijih ličnosti u povijesti svjetskoga kazališta. Prvi komad (u dva čina) napisao je već sa deset godina, zbog čega je prozvan “kazališnim Mozartom”, da bi se kasnije pokazao kao izvrstan glumac, redatelj i slikar. U mahnitim godinama na prijelomu 19. u 20. stoljeće, kad su se ljudi pod svaku cijenu željeli proveseliti, Feydeau je dane i noći provodio po kavanama i kazalištima, a u ono malo slobodnog vremena uspio je napisati četrdesetak komedija!
Buba u uhu, komad u 3 čina, prvi je put izveden 1907. uz nezapamćen uspjeh i kod publike i kod kritike. Dapače, bio je to pravi trijumf! Jedan je kritičar napisao: »To je komad za koji bi valjalo izmisliti novi kvalitativni pridjev: smiješan, zabavan, komičan, vragometan, vrtoglav; sve to, pa i mnogo više.« Ipak, iza svega smiješnoga i naopakoga u životu i naravima liječnika, osiguravatelja, hotelijera, poslovnih ljudi te njihovih družica i poslužnikâ, lako je uočljiva možda najcrnja i najporaznija autorova kritika njegovih suvremenika i društva što je poznaje svjetska dramaturgija. U toj jurnjavi, ljubavnim pustolovinama, bračnim trokutima i nevjerama, Feydeauovi junaci, lišeni prave osobnosti, misli i osjećaja bivaju okrutno kažnjeni – smijehom! Bez šale, Feydeau nije samo velik, on je ozbiljan, zabrinut pisac, koji je svoje vrijeme i ljude oko sebe opisao s prezirom, gorčinom i porugom, a bez patetike i moraliziranja, kao nitko prije ni poslije njega!
(Iz pogovora Vladimira Gerića)
