WEBSHOP

DUĆAN ŠARENOG DUĆANA

Popust na web shopu:
1 ili 2 knjige 20% popusta
3 ili više knjiga 30% popusta

 

Bukowski / CrumbC harles Bukowski
NAJLJEPŠA ŽENA U GRADU
i druge priče

»Živio sam deset godina bez posla. Ljudi su mi davali novac, jelo, stanove u kojima sam boravio. Jesu li mislili da sam idiot ili genije, to nije bilo važno. Ja sam znao što sam. Nisam bio ni jedno ni drugo. Što je ljude poticalo da mi daju darove nije me brinulo. Primao sam darove i primao sam ih bez osjećaja     pobjede ili/i prisile. Moja jedina postavka bila je da ništa ne      tražim... To je jedan od mojih problema: nikad se nisam borio ni za najmanju sitnicu...« piše Bukowski u nekoj od ovih 30, dobrim dijelom autobiografskih, priča. To, naravno, znači da se opet susrećemo s pjesnicima, svodnicima, pijancima, kurvama, kockarima, besposličarima i ostalim autorovim prijateljima i prijateljicama, koje je ovaj put smjestio u žešće okruženje: priče su agresivnije, tvrđe, brutalnije, mračnije, a neke i šokantne; poneke tjeraju i suze na oči – što od smijeha, što od plača...
Sve u svemu, Bukowski ponovo dokazuje da je jedan od najizvornijih talenata kratkog pripovijedanja – nekim piscima ni petsto stranica nije dovoljno da izreknu ono što on lakoćom ispiše na deset. Svatko tko pročita ovu – po mnogočemu upravo Najljepšu – zbirku, moći će bjelodano posvjedočiti nepodnošljivoj lakoći pripovijedanja koju u svojim otkačenim zapiscima podastire stari pokvarenjak.
Za kraj ove bilješke još jedno tipično Bukovo razmišljanje: »A sada, oprostite mi dragi čitatelji, vratit ću se kurvama i konjima i cugi, dok još imam vremena. Ako je u njima sadržana smrt, tada, po meni, izgleda puno manje uvredljivo biti odgovoran za vlastitu smrt nego umrijeti od one smrti koju vam donose ukrašenu frazama o Slobodi i Demokraciji i Humanosti i/ili bilo kojem ili sveukupnim tim Sranjem.«

Cijena: 89 kn

 

Charles Bukowski: Najljepša žena u gradu by Janko Heidl
Janko Heidl,Wednesday 16 December 2009

Šareni dućan, 2008.

„Najljepša žena u gradu'' Charlesa Bukowskog (1920-1994) nudi ono na što nas je taj kultni američki pisac naviknuo. U 31 kratkoj priči autobiografskoga okusa Bukowski najčešće opisuje nekoliko dana u životu nezaposlenog sredovječnog stanovnika američkog velegrada. Mada tekstovi uglavnom ostavljaju dojam usputnih, neobveznih, dnevnički lapidarnih zapisa, „kakve bi mogao nažvrljati bilo tko", nije teško zamijetiti kako je riječ o dosljednom izražavanju bunta protiv društva i sistema otjelovljenog u filozofiji nerada i nepripadanja. Tipičan protagonist priča Bukowskoga svoj „neuspjeh" doživljava kao pobjedu. Životari uz crkavicu koju prima od socijalne pomoći i(li) onoga što uspijeva zaraditi bilo povremenim fizičkim poslom, bilo prodajom priča, bilo na utrkama konja, ali nije „upregnut" ni u jednu dnevnu obvezu, nitko mu ne zapovijeda, može ljenčariti koliko želi i priuštiti si dva temeljna zadovoljstva – alkoholno piće (makar i loše) i seks (makar i sa ružnom ženom). I uživati u tome što se nije pokorio vladajućim strukturama.
Majstor u beskonačnom variranju istih ili vrlo sličnih motiva, Bukowski piše jednostavno i najčešće je usredotočen tek na „realističko prepričavanje" obične svakodnevice. Ipak, u nekoliko naizgled banalnih poteza uspijeva dojmljivo ocrtati likove i situacije te izraziti razmišljanje o svijetu i životu. Nepokolebljivo mizantropski svjetonazor najučestalije zamata u ciničnu duhovitost, ali ništa manje vješto umije biti alegoričan („Stroj za cijeđenje crijeva"), izravno napadati („Politika je pokušaj jebanja mačke u dupe"), zakoračiti u područje mučno okrutnoga („Monstrum").
Pisane uglavnom koncem 1960-ih i početkom 1970-ih godina ove priče ne ostavljaju dojam vremenske ukotvljenosti (kad ih čitamo imamo osjećaj da se događaju danas), ali implicitno pokazuju kako je u „hipijevskom dobu ljubavi i mira" postojao usporedan svijet koji gotovo i nije imao dodirnih točaka s „djecom cvijeća". Zanimljive su, također i kao slika iznimno autentičnog dojma o načinu života dijela populacije s ruba društva, iako Bukowskome, najvjerojatnije, ni na kraj pameti nije bilo bilo glumiti socijalno angažiranog dokumentarista ili prosvjetitelja.
Većina ovih priča izvorno je objavljena u novinama i časopisima, zatim u zbirci „Erekcije, ejakulacijie, ekshibicije i općenito priče o običnom ludilu" („Erections, Ejaculations, Exhibitions and General Tales of Ordinary Madness") 1972. g. iz koje su kasnije, u raznim inačicama izvedene zbirke „Priče o običnom ludilu" i „Najljepša žena u gradu".