|
Jerzy Stanislaw Lec NEPOELJANE MISLI
Sjedio sam jednog dana u kavani. Obuzeo me nekakav udan osjeaj tjeskobe. Poznajete taj osjeaj! ovjek je tada u stanju prelistati itav rjenik u potrazi za pravom rijei koja bi taj osjeaj precizno imenovala. Srce je znalo da tu neega nedostaje. Onda mi je netko priao i upitao: "Oprostite, niste li sluajno vidjeli Leca?" I tada sam opazio, da me tu uope nema. Nedostajao sam sm sebi. Tim Lecovim rijeima zapoinje jedna od zbirki njegovih nepoeljanih misli, rijeima koje bi se nekome tko se prvi put susree s njegovim stvaralatvom, mogle uiniti neobinima. Za znalca njegovih misli to je tek jedna od njegovih dosjetki. Kad bismo jednom rijeju, lecovski kratko, htjeli okarakterizirati njegovo stvaralatvo i ivot, najprikladnija bi bila rije lapidarnost. Bio je majstor kratkoe, od samog prezimena (izabrao je krai oblik prezimena prilagoavajui ga jo uz to i poljskoj grafiji), sve do vrste stvaralatva koju je izabrao. Sam se ali na raun te kratkoe: Popularnost? Hmm. Ve kod oblinjeg frizera moete uti: "Gospodin L.? Naravno da ga poznajem. ia se kratko." A i ivot mu je bio kratak. Ipak, kratkoa njegovu opusu ni ivotu nije oduzela nita od sadrajnosti. Roen je 6. oujka 1909. godine u Lavovu. Njegova je majka bila ki zemljovlasnika, dok mu je otac bio sin baruna de Tusch-Letza, ija je obitelj prola, kako pie biograf, "mitski put idovske dijaspore od panjolske, Njemake do slavenskih zemalja". Stanisaw Jerzy Lec debitirao je pjesmom Proljee 1929. godine, a kao veina mladih pjesnika, svoje prve stihove objavljivao je u asopisima. Godine 1933. dobio je titulu magistra prava, istovremeno objavljujui prvu zbirku pjesama Boje (Barwy). Gradovi s kojima je povezan njegov ivot su Lavov - u kojemu je odrastao, Krakov - gdje je debitirao kao pisac i Varava - u kojoj je proveo vei dio svoga ivota i u kojoj se i oenio. Rat ga je zatekao u Lavovu. Njegovo prvotno opredjeljenje bilo je ljeviarsko, to se odraavalo i u njegovom stvaralatvu. Tako je svoje pjesme objavljivao u Crvenoj zastavi (Czerwony sztandar) i u Novim vidokruzima (Nowe Widnokregi) a svojevremeno je bila zapaena njegova poema Staljin. Nakon uhienja 1941. dvije je godine zatoen u koncentracijskom logoru u Tarnopolu, odakle 1943., utekavi od sigurne smrti (bjei neposredno prije pogubljenja nakon to si je iskopao grob), preruen u njemakog vojnika dospijeva u Varavu gdje se ukljuuje u pokret otpora, a 1944. pristupa poljskoj vojsci. Po zavretku rata obnavlja poznati satiriki asopis Pribadae (Szpilki). Tada izdaje zbirke satira i epigrama etnja cinika (Spacer cynika) i Biljeke s bojinice (Notatki polowe). Kao atae za tisak Poljske Narodne Republike odlazi 1946. sa enom i djecom u Be. Godine 1948. izdaje zbirke ivot je epigram (ycie jest fraszk) te Epigrame i satire, a 1950. izbor lirskih pjesama Nove pjesme (Nowe wiersze). Naputa Be i s obitelji odlazi u Izrael, gdje ostaje do 1952. Taj neobian postupak doekan je neprijateljski kako u Izraelu tako i u Poljskoj. To je bilo dovoljno da njegove knjige budu zabranjene i povuene iz knjinica, a on sam prestane objavljivati svoje radove nekoliko iduih godina. U to doba cenzuri podlijeu ne samo njegova djela nego i biografija. No, u Izraelu ne nalazi sebe. Nostalgian za Poljskom, iako svjestan staljinistikih vremena, sa sinom se usred najeeg staljinizma vraa u domovinu. Pisanje Nepoeljanih misli, koje je poeo redovito objavljivati u novinama od 1955. godine, omoguilo mu je novi nain izraavanja. Kritiari njegova stvaralatva naglaavaju da "izum" Nepoeljanih misli nije bio samo stvaralaki in nego i recept za ivotnu filozofiju. Taj "izum" donio mu je osim toga i slavu. Iako je od njegove smrti prolo dosta vremena (Lec je umro 7. svibnja 1966.), stalno se pojavljuju nove, jo neobjavljene Nepoeljane misli, one koje je imao obiaj zapisivati na salvetama i raunima u kavanama u kojima bi ispijao svoje svakodnevne kave. Njegovi aforizmi ve su tada bili vrlo poznati, a on sam ulazi u antologiju svjetske aforistike. U ovoj knjizi objavljujemo izbor iz jedne od posljednjih dopunjenih zbirki Nepoeljanih misli (izdanje 1996.). Uivajte u itanju Lecovih Misli! Ako vam se nakon prvog itanja proitana misao uini jednostavnom, proitajte je drugi put, i zapazit ete i onaj drugi i trei nivo. Kad vam se, pak, misao uini previe sloenom, sjetite se Lecovih rijei: Neki ljudi ne idu za mojom milju u pravom smjeru. Krenuo sam tragom jedne od svojih itateljica i vratio se tek nakon tri dana. Lec nas na pomalo sarkastian nain upozorava da ne traimo dubinu tamo gdje je nema ili, to je za njega tipino, da on sm ne preuzima odgovornost za interpretaciju svojih misli. Lec je veoma zahtjevan autor. Njegove igre rijei od itatelja ponekad zahtijevaju erudiciju. Lapidarnost Lecovih aforizama esto svodi misao na jednu rije, iju dubinu moramo potraiti u okolnostima u kojima je stvorena. Prividna jednostavnost samo je krinka za vieslojnost asocijacija. Rijetko kada itatelj smije biti zadovoljan "otkrivanjem" dviju razina. Obino postoji jo jedna, i jo... Prevoditelj njegovih aforizama morao je otkriti sve razine da bi ih mogao vjerno prenijeti u drugi jezik i kulturu, a tamo gdje je to nemogue, odustati od one najmanje bitne razine. Za Lecove aforizme karakteristino je i to da se, iako su ih kritiari uspjeli klasificirati i tematski sistematizirati, oni takvome redu ne pokoravaju. Njegove su misli navirale, i tako su zapisivane. Teko ih je tematski posloiti, iako je vidljiva autorova sklonost nekim temama. Zato ih ni ovdje neemo slagati prema nekom redu, nego emo ih ostaviti onakvima kakvim ih je autor zamislio - nepoeljanima, to god sve ta rije skrivala.
Barbara Kryan-Stanojevi
Prijevod: BARBARA KRYZAN-STANOJEVI Cijena: 59 kn
|