WEBSHOP

DUĆAN ŠARENOG DUĆANA

Popust na web shopu:
1 ili 2 knjige 20% popusta
3 ili više knjiga 30% popusta

 

MUZIKA Robert Crumb
MUZIKA

  Ne bez razloga, tvrdi se da je za utemeljenu procjenu umjetničke vrijednosti potreban i izvjestan vremenski odmak. U slučaju američkog stripaša Roberta Crumba nije teško zaključiti kako je nekadašnji radikalni protagonist tzv. "underground" scene, koji je 1968. oslikao omotnicu legendarne ploče Janis Joplin i Big Brother and the Holding Company "Cheap Thrills", danas priznat kao jedan od najistaknutijih američkih likovnih umjetnika prošlog stoljeća. Slično kao što Boba Dylana i Leonarda Cohena predlažu za Nobelovu nagradu za književnosti, tako se i Crumbovi radovi, koji su već početkom 70-ih uvršteni u ugledni newyorški Whitney Museum, redovno izlažu u najutjecajnijim svjetskim muzejima, poput newyorškog Museuma of Modern Art (MOMA) i kölnskog Ludwig Museuma. Njegovi su zagovaratelji i najutjecajniji svjetski kustosi i kritičari poput umjetničkog direktora venecijanskog Biennala 2007. Roberta Storra i kritičara "Timea" Roberta Hughesa (jednom je prilikom Crumba proglasio suvremenim Brueghelom).
  Ovaj odabir stripova nadahnutih bluesom ili srodnim glazbenim idiomima nije nastao u jednom dahu kao smišljena cjelina, nego predstavlja fascinantan presjek kroz nekoliko desetljeća Crumbova stvaralaštva i prikazuje ga kao autora koji se podjednako vješto izražava pričom i slikom, odnosno nizanjem realističnih, historiografski i sociologijski utemeljenih činjenica, kao u uvodnom "Pattonu" i neobuzdano maštovitim likovnim ekstravagancijama poput "Cubist Be Bop Comics". Iako po vokaciji satiričar, Crumb je i neskriveni i nehinjeni moralist, posebice kad se usredotočuje na svoje omiljene glazbene idiome. Njegov odnos prema samoodabranom hipi okružju, uključujući i tretman bluesa unutar takve glazbene zajednice, možda je najuputnije usporediti s njegovim suvremenikom Frankom Zappom i parodijama hipi kapitalizma poput "We're Only in It For the Money" (1967.), koje su iskazivale podjednako dobro poznavanje kodeksa hipi ponašanja, ali i ispraznosti uznositih ideala "djece cvijeća". No usprkos dubinskog poštivanja izvorne blues tradicije, Crumb, barem povremeno, ne odustaje od svog satiričkog nagnuća, što ponajbolje dolazi do izražaja u storiji "That's Life", gdje podjednako bespoštedno prikazuje crnačke radne navike i bjelački snobizam, što se isto kao i prikazi "vinilske ovisnosti" sakupljača ploča može shvatiti i kao još jedan oblik autoironije.
                    (iz pogovora Darka Glavana)

PREVEO: Darko Glavan
Cijena: 99 kn

Recenzije

 

Večernji list 10. 08. 2008, o izdanju Šarenog dućana

Robert Crumb: Muzika (Šareni dućan, 2008.)


Glazbene anegdote u stripovima
 
Tiskana u tvrdoukoričenom izdanju velikog formata, na debelom masnom papiru, "Muzika" (prijevod Darko Glavan) originalna je zbirka glazbom nadahnutih kratkih stripova, karikatura i ilustracija kultnog američkog autora stripova Roberta Crumba (rođ. 1943 .), širokoj publici najpoznatijeg po omotu albuma "Cheap Thrills" Janis Joplin, odnosno Big Brother and the Holding Company.
Strastveni sakupljač prastarih singlica na 78 okretaja i ljubitelj bluesy-folky-jazzy glazbe 1920-ih godina, Crumb duhovito, nepretenciozno, zabavno i zaljubljenički ilustrira anegdote vezane ponajprije uz tu vrstu glazbe, bilo da je riječ o kratkim biografskim pričama o blueserima Charleyu Pattonu ili Tommyju Gradyju, vudu prokletstvu jazzera Jellyja Rolla Mortona, opisu "čašice razgovora" dvojice jazzera iz 1920-ih, ilustracijama pojedinih pjesama (među ostalima "Purple Haze" Jimija Hendrixa) ili, pak, o Crumbovim dvojbama o smislu vlastite opsesije skupljanja singlica, razmišljanjima o uličnim sviračima ili o tome zašto mu suvremena (nakon 1930.) glazba ide na živce.
Najduhovitiji prilog je osam stranica šašavih nadrealistično-psihodeličnih "kubističkih be bop stripova" iz 1972., nadahnutih hipijevskim okružjem i pripadajućom kulturom toga i nešto ranijeg razdoblja.

Janko Heidl
 

 

Jutarnji list, 07.08.2008, o izdanju Šarenog dućana

Opsjednut bluesom i pločama na 78 okretaja

Stripovi o glazbi, prvi puta u jednom tomu, duhovito i autoironično ilustriraju kolekcionarsku ljubav Roberta Crumba spram predratnog bluesa, jazza, folka i countryja.
"Voljeti staru glazbu znači biti društveni otpadnik", ustvrdio je u uvodu svoje kolekcije stripova pod zajedničkim nazivnikom "Muzika" Robert Crumb, jedan od najvećih američkih strip-crtača i ilustratora 20. stoljeća.
Ništa čudnog u toj tvrdnji bilo ne bi da neurotični i "pomaknuti" Crumb prije 40 godina nije bio simbol pulsirajuće underground rock i stripovske scene te odredio dobar dio vizualnog identiteta hippie-kulture šezdesetih.
Naime, Crumb je koncem šezdesetih stripovima "Mačak Fritz" (kasnije i crtić) i "Mr. Natural", radom u izdanjima poput "Mad" i "Zap Comix" (potonjeg je i pokretač) i ilustracijama za album "Cheap Thrills" Big Brother & The Holding Company na kojem je u orbitu besmrtnih katapultirana Janis Joplin, setirao duh jedne generacije i ere u kojoj je sve bilo dopušteno.
Crumbovi stripovi u kojima je drsko, ali neizmjerno zabavno kombinirao postulate stripovske duhovitosti i pornografske opscenosti bili su "špica" tadašnjeg undergounda, dok je danas Crumb klasik.
No, jedan od najvećih simbola hipijevske scene 60-ih koji je hrabro pomicao granice slobode u tiskanim medijima i pop kulturi uopće, jedva da je mogao smisliti hipije čiju je elektrificiranu i bučnu rock-glazbu prezirao do te mjere da je odbio ilustrirati jedan album Rolling Stonesa.
Premda se već niz godina čini kako su Crumbovi junaci u karakterističnim "keep on truckin'" pokretima i njegove ilustracije za albume neodvojivi od rock-glazbe i pop-kulture toga vremena, kolekcija stripova "Muzika", koju je jednu "hrpu" okupio urednik koprivničke izdavačke kuće "Šareni dućan" jasno ukazuju kako je Crumb već tada bio i do danas ostao zaljubljenik u blues, jazz , folk i country glazbu 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća.
Crumb smatra kako je to bilo zlatno doba pop glazbe, stručno to pokušava dokazati i u uvodniku osvrćući će na dostupnost instrumenata i žive izvedbe jer su diskografija i elektronski mediji bili još u povojima, a sve što je u glazbi nastalo nakon toga, kolekcionara sa zbirkom od 5000 predratnih ploča na 78 okretaja, nije nimalo impresioniralo.
Paradoksalno, "umjetnik trenutka" i jedna od najavangardnijih ikona pop-kulture s konca 60-ih već tada je prezirao modernu pop i rock glazbu (spram koje je zajedljiv i otrovan) i obožavao samo muziku "baka i djedova" (za kojom je nostalgičan i sentimentalan ). 
"Otpadnik" Crumb podastire nam djetinje iskrenu, dirljivu, naivnu ljubav i kolekcionarsku strast u stripovima i crtežima kojima lamentira "zašto je neurotičan zbog svoje zbirke ploča" i "zašto su stare pjesme najbolje pjesme", odnosno ironično komentira kako izgleda "ljepotica među diskofilima" i "što je toliko odvratno kad plešu bop i jive".
Vrhuncima ove zbirke doimaju se stripovi o životnim sudbinama bluzera Charlieja Pattona i džezera Jellyja Rolla Mortona, odnosno strip o nepoznatom crnačkom blues-glazbeniku i bijelim blues-puristima "To je život", satira o "Uličnim sviračima", pa kolekcija karata "Early Jazz Greats" i "Heroes Of The Blues" te ilustracija pjesme "Hell Hound On My Trail" Roberta Johnsona i omoti albuma, posebice "Cheap Thrills" i "Harmonica Blues". Robert Crumb doista zna predočiti zašto neki od nas bezgranično vole (staru) glazbu.
Manje je poznato da je Robert Crumb u 70-ima svirao u jug-bandu Cheap Suit Serenaders s kojim je snimio tri albuma i rekreirao pjesme i zvuk predratnih blues, jazz, folk i country pjesama. Isključivo akustični instrumenti, popularne melodije toga vremena i mnogo duhovitosti u svirci glavne su odlike Crumbova orkestra. Kako se, zgađen Amerikom, Crumb odselio u Francusku, tako je i konačno ugasla ideja o ponovnom okupljanju ovog sastava.

Aleksandar Dragaš