LETE�I CIRKUS �ARENOG DU�ANA

Franz Kafka
CRNE MISLI
   Osam mjeseci, od rujna 1917. do travnja 1918., Kafka je proveo u �e�kom selu Z�rauu (�e�ki: Si�em), u ku�i svoje sestre Ottle. Mjesec dana prije toga obolio je bio od tuberkuloze – u no�i je po�eo bacati krv. Kad je stigao u Z�rau, prvoga dana nije htio napisati ni retka, jer mu je u tom mjestu bilo �odvi�e ugodno� pa se pribojavao da bi mu svaku rije� �pri�apnulo zlo�. �to god pisao, ponajprije je mislio na demone – i na nera�i�ene ra�une s njima. Ni bolest ih nije mogla ra�istiti.
Reklo bi se da Kafka mo�da nikad nije bio u situaciji u kojoj se ugodnije osje�ao nego tih mjeseci u Z�rauu. Jedino je tada uspio umaknuti svemu: i ocu, i uredu, i �enama – glavnim silama koje su ga oduvijek progonile. Nadalje, bio je za�ti�en barijerom bolesti, koja, kao nekim �udom, vi�e nije davala znakove od sebe. Kako u Z�rauu gotovo da i nije bilo ljudi, upravo ta praznina davala je Kafki vi�e od svega ostalog osje�aj stanovite euforije. Na dan 15. rujna, nakon tri dana provedena u Z�rauu, Kafka je zapisao: �Sad ima� priliku, ako si je ikad imao, da po�ne� iznova. Nemoj je upropastiti!� O�itovanje svoje bolesti shvatio je kao privremeni predah od muka u svakida�njem �ivotu, a Maxu Brodu je u pismu naveo kako �jedini pametni zaklju�ak do kojeg je ikad u �ivotu do�ao nije samoubojstvo nego pomisao na samoubojstvo�.
�ini se da je ograni�avanje polja djelovanja samo na ono �to je �nedvojbeno� u njemu samom, bio zapravo Kafkin cilj cijeloga �ivota. Ali, ako je postojalo razdoblje u kojem je to nastojao ostvariti najsavjesnije �to je mogao, djelomice zahvaljuju�i vanjskim okolnostima koje su mu i�le na ruku (�glasovi svijeta postaju sve ti�i i malobrojniji�), onda je to bilo upravo u tim mjesecima provedenim u Z�rauu. U tom kontekstu mo�emo shvatiti, kao neku vrstu smiona eksperimenta koji se vjerojatno mogao izvesti samo u tim uvjetima, �injenicu da se pozabavio novom formom: aforizmima. Nova, nadasve u fizi�kom, taktilnom smislu: Kafka je obi�no pisao, perom ili olovkom, u �kolske bilje�nice, jedva ozna�avaju�i granicu izme�u pojedinih pasusa dok ih je ispisivao; a sad sastavlja niz od stotinjak listi�a glatkog, sjajnog papira dimenzija 14,5 x 11,5 centimetara. Svaki od njih sadr�i, uz rijetke iznimke, samo jedan numerirani fragment, obi�no aforisti�an. Taj je niz papiri�a ostao bez naslova. Brodov prijedlog – Razmi�ljanja o grijehu, patnji, nadi i pravom putu – podjednako je atraktivan i neto�an, ali s razlogom sugerira da su ti listi�i me�u rijetkim tekstovima u kojima Kafka promi�lja o teolo�kim temama.
Prije nego �to ih je prepisao na listi�e, Kafka je aforizme pribilje�io u dvije bilje�nice sred nekih drugih fragmenata me�u kojima je bilo i jo� jednako pronicavih. Stoga je nezahvalno tvrditi da je taj niz brojeva sustavno ustrojen, kao i za�to su neki aforizmi na listi�ima prekri�eni, jer su i te kako vrijedni pa�nje.
Sam Kafka nije nikad spominjao te aforizme, ni u pismima ni u drugim svojim spisima. Stoga ne postoje dokazi, �ak ni indirektni, da ih je kanio objaviti. No s�m na�in njihove prezentacije sugerira da je to mogla biti knjiga od stotinjak stranica, u kojoj bi na svakoj stranici bio po jedan aforizam s listi�a. Kad bi se objavili u nizu jedan za drugim, ovi bi fragmenti obasezali svega dvadesetak stranica i gotovo bi se zagu�ili – jer svaki je fragment aforizam u kierkegaardovskom zna�enju, �izolirana� cjelina, koja mora biti okru�ena praznim prostorom da bi mogla disati. Ta potreba najbolje obja�njava za�to je ovdje tiskan po jedan aforizam na svakoj stranici. Me�utim, �ak i termin aforizam mo�e zavesti �itatelje u bludnju ako tu rije� shvate u njenu uobi�ajenom zna�enja – kao �mudru izreku�. Neki od tih fragmenata su narativne naravi (8/9, 10, 20, 107), drugi su zasebne sli�ice (15, 16, 42, 87), tre�i parabole (32, 39, 88)… tako da smo slobodni ustvrditi da se rijetko me�u zbirkama aforizama 20. stolje�a mo�e na�i neka tako intenzivna i enigmati�na.
Kafka, koji se, kako je netko kazao, �razbolio od znanja�, na kraju je obescijenio to isto znanje, osje�aju�i �neku vrst priro�ene ravnodu�nosti� prema �uvrije�enim idejama�. �ak i prema velikim �uvrije�enim idejama�, tako da se stje�e dojam da mu je nedostajala zajedni�ka platforma s ostalim velikim autorima, iako je neke od njih poput Pascala ili Kierkegaarda veoma cijenio. Ali osebujnost njegovih aforizama, njihova krajnja, jedinstvena neobi�nost dose�u takve visine da se mogu uspore�ivati samo s nekim drugim fragmentima obilje�enim tom istom osebujno�u. O�ito, Kafka mo�e komunicirati samo s Kafkom – a ponekad, izgleda, ne mo�e �ak ni on s�m!
Zvonimir Obran

Prijevod: ZLATKO CRNKOVI�
Cijena:59 kn